Član 1.
(1) Ovim zakonom uređuju se
uslovi i postupak za prekid trudnoće u zdravstvenoj
ustanovi.
(2) Prekid trudnoće
predstavlja medicinsku intervenciju kojom se namjerno i
vještački prekida trudnoća.
Član 2.
U vezi sa
korištenjem prava na slobodno odlučivanje o rađanju, a radi zaštite
zdravlja, ženi i muškarcu obezbjeđuju
se svi vidovi stručnih savjeta i pouka koji mogu
doprinijeti da to pravo koriste bez štetnih
posljedica po zdravlje i reproduktivnu
sposobnost.
Član 3.
Zdravstveni i drugi radnici
odgovarajućih stručnih profila u zdravstvenim
ustanovama dužni su da u okviru svojih
radnih i profesionalnih obaveza pruže ženi i
muškarcu medicinsku pomoć i
odgovarajuće savjete u korištenju prava na slobodno
odlučivanje o rađanju i upoznaju ih sa
postupkom, tokom i posljedicama primjene
savremenih načina i sredstava za
regulisanje namjernog prekida neželjene trudnoće.
Član 4.
Na postupak prekida trudnoće
primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj
zaštiti, ("Službeni glasnik
Republike Srpske", br. 18/99, 58/01 i 62/02), ako ovim
zakonom nije drugačije
određeno.
Član 5.
(1) Prekid trudnoće vrši se
po zahtjevu trudne žene (u daljem tekstu: trudnica).
(2) Za maloljetne trudnice i
trudnice lišene poslovne sposobnosti, zahtjev za
prekid trudnoće podnosi roditelj,
odnosno staratelj ili organ starateljstva.
(3) Maloljetna trudnica starija od šesnaest godina, koja ima poslovnu sposobnost,
može i sama da podnese zahtjev za
prekid trudnoće
Član 6.
(1) Žena koja želi da prekine
trudnoću obraća se pisanim zahtjevom specijalisti
ginekologije i akušerstva odgovarajuće
zdravstvene ustanove.
(2) Specijalista ginekologije i
akušerstva iz stava 1. ovog člana dužan je da:
a) kliničkim,
ginekološko-akušerskim, te ultrazvučnim pregledom, ustanovi
trudnoću i odredi gestacijsku starost
trudnoće,
b) se
upozna sa anamnestičkim podacima o eventualnim bolestima, krvnom
grupom i RhD faktorom i
v) utvrdi
eventualno postojanje opasnosti koja bi prekidom trudnoće ugrozila
zdravlje žene, a po potrebi, zavisno od
indikacija, konsultuje doktore specijaliste drugih
grana medicine.
(3) Priznaje se pravo
ljekaru-specijalisti ginekologije i akušerstva da odbije
izvršiti dozvoljeni prekid trudnoće,
ukoliko se to protivi njegovim shvatanjima.
(4) Pravo iz prethodnog stava
ograničava se obavezom ukazivanja hitne
medicinske pomoći u slučaju akutne
opasnosti po život ili teškog oštećenja zdravlja.
Član 7.
(1) Zdravstvene ustanove u kojima
se izvodi procedura prekida trudnoće dužne su
da ženama učine dostupnim
tačne i nepristrasne informacije o prekidu trudnoće
organizovanjem obaveznog savjetovanja prije i
poslije obavljenog prekida trudnoće.
(2) Nakon što je informisana o
potencijalnim rizicima prekida trudnoće, a za to ne
postoje kliničke i psihosocijalne
kontraindikacije, trudnica potpisuje obrazac o
dobrovoljnom prekidu trudnoće.
(3) Ministar zdravlja i socijalne
zaštite (u daljem tekstu: ministar) donijeće
poseban opšti akt kojim će propisati
način, mjesto i procedure savjetovanja prije i poslije
obavljenog prekida trudnoće.
Član 8.
Zahtjevu za prekid trudnoće,
podnesenim u skladu sa članom 5. ovog zakona,
udovoljiće se:
a) ako
trudnoća nije starija od deset gestacijskih nedjelja i
b) ako se
prekidom trudnoće neće neposredno ugroziti život ili zdravlje
trudnice.
Član 9.
(1) Uslove iz čl. 6. i 8. utvrđuje specijalista ginekologije
i akušerstva na osnovu
odgovarajućih pregleda i traženih nalaza, i to
najkasnije u roku od dva dana od dana
podnošenja zahtjeva za prekid trudnoće.
(2) O postojanju uslova o prekidu
trudnoće sastavlja se zapisnik koji potpisuje
specijalista ginekologije i akušerstva.
Zapisnik se ulaže u protokol o izvršenim prekidima
trudnoće.
Član 10.
(1) Postojanje uslova za prekid
trudnoće utvrđuje:
a) do
navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće – specijalista ginekologije
i
akušerstva zdravstvene ustanove,
b) od
navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće do navršene dvadesete
gestacijske nedjelje trudnoće,
prvostepena i drugostepena komisija za prekid trudnoće
odgovarajuće zdravstvene ustanove i
v) poslije
navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće – etički odbor
zdravstvene ustanove.
(2) Ministar pravilnikom
utvrđuje broj članova, sastav i način rada prvostepene i
drugostepene komisije za prekid trudnoće.
(3) Ministar utvrđuje broj
članova, sastav i način rada etičkog odbora, te
imenuje
predsjednika i članove etičkog
odbora na prijedlog odgovarajuće zdravstvene ustanove na
period od četiri godine.
Član 11.
Prekid trudnoće može se
izvršiti do navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće.
Izuzetno, prekid trudnoće
može se izvršiti i poslije navršene desete gestacijske nedjelje
trudnoće:
a) kada
se na osnovu medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može
spasti život ili otkloniti teško
narušavanje zdravlja žene,
b) kada
se na osnovu naučno-medicinskih saznanja može očekivati da će se
dijete
roditi sa teškim tjelesnim ili duševnim
nedostacima,
v) kada
je do začeća došlo izvršenjem krivičnog djela i
g) kada
se utvrdi postojanje psihosocijalnih indikacija za prekid trudnoće.
Član 12.
(1) Prvostepena komisija za prekid
trudnoće dužna je da odluči o zahtjevu za
prekid trudnoće najkasnije u roku
od tri dana od dana podnošenja zahtjeva, o čemu se
sastavlja zapisnik o prekidu trudnoće
koji potpisuju članovi komisije i trudnica. Jedan
primjerak zapisnika o prekidu trudnoće
uručuje se trudnici.
(2) Ako se zahtjev za prekid
trudnoće odbija, prvostepena komisija donosi odluku
o odbijanju zahtjeva za prekid
trudnoće.
(3) Protiv odluke iz stava 2. ovog člana trudnica može uložiti prigovor
drugostepenoj komisiji za prekid trudnoće,
u roku od tri dana od dana prijema odluke.
Član 13.
(1) Drugostepena komisija za
prekid trudnoće dužna je da donese odluku o
prigovoru iz člana 12. stav 3. ovog zakona najkasnije u
roku od tri dana od dana
podnošenja prigovora.
(2) Prilikom odlučivanja o
prigovoru drugostepena komisija za prekid trudnoće
prvenstveno vodi računa o zaštiti
zdravlja trudnice.
(3) Odluka drugostepene komisije
za prekid trudnoće o prigovoru je konačna.
Član 14.
(1) Prekid trudnoće do
navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće obavlja
se u zdravstvenoj ustanovi koja ima
bolničku službu iz ginekologije i akušerstva,
anesteziologije i reanimacije, operacionu salu i
službu transfuzije krvi.
(2) Prekid trudnoće poslije
navršene dvadesete gestacijske nedjelje trudnoće
obavlja se u klinici ili kliničkom
centru.
(3) Ako je prekid trudnoće
započet van ustanova iz st. 1. i 2. ovog člana, pri čemu
je ugrožen život trudnice, doktor
medicine koji nije specijalista ginekologije i akušerstva
dužan je da u skladu sa načelima
profesije pruži adekvatnu medicinsku pomoć u svrhu
spasavanja života trudnice i u zdravstvenim
ustanovama koje ne ispunjavaju uslove iz st.
1. i 2. ovog člana, o čemu se vodi posebna evidencija i
dostalja izvještaj Etičkom odboru.
Član 15.
Ako je namjerni prekid
trudnoće započet suprotno odredbama ovog zakona doktor
medicine obavezan je da poslije pružanja
adekvatne medicinske pomoći u svrhu
spašavanja života trudnice, obavijesti organ
nadležan za unutrašnje poslove.
Član 16.
Zdravstvena ustanova dužna je da
trudnici obezbijedi kontrolu zdravstvenog
stanja i usluge savjetovanja poslije
izvršenog prekida trudnoće.
Član 17.
(1) Zdravstvena ustanova u kojoj
se vrši prekid trudnoće dužna je da vodi
evidenciju i medicinsku dokumentaciju o
izvršenim prekidima trudnoće i da propisane
izvještaje dostavlja Institutu za zaštitu
zdravlja Republike Srpske, pod uslovima i na
način utvrđen zakonom.
(2) Evidencija i dokumentacija iz
stava 1. ovog člana imaju karakter ljekarske
tajne i čuvaju se u posebnoj
arhivi zdravstvene ustanove.
Član 18.
Ko protivno ovom zakonu izvrši
prekid trudnoće, vrši prekid trudnoće ili
pomogne da se izvrši prekid
trudnoće, kazniće se prema Krivičnom zakonu Republike
Srpske ( „Službeni
glasnik Republike Srpske“, br. 49/03, 108/04, 37/06 i 70/06).
Član 19.
1) Novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 KM kazniće se za prekršaj
zdravstvena ustanova ako se:
a) izvrši
prekid trudnoće kod maloljetne trudnice suprotno članu 5. ovog zakona,
b) izvrši
prekid trudnoće suprotno članu 11. ovog
zakona,
v) izvrši
prekid trudnoće, a ne ispunjava uslove iz člana 14. ovog zakona i
g) ne
obavijesti organ nadležan za unutrašnje poslove, u skladu sa članom 17. ovog
zakona.
(2) Novčanom kaznom od 1.000 do 3.000 KM kazniće se za prekršaj iz stava 1.
ovog člana odgovorno lice
zdravstvene ustanove.
(3) Novčanom kaznom od 3.000 do 15.000 KM kazniće se za prekršaj iz
čl. 11,
14. i 17.
i osnivač zdravstvene ustanove.
(4) Novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM kazniće se za prekršaj i zdravstveni
radnik koji izvrši prekid trudnoće.
Član 20.
Ministar će
u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu zakona donijeti
Pravilnike iz
čl. 7. stav 3. i 10. st. 2. i 3. ovog zakona.
Član 21.
Stupanjem na
snagu ovog zakona u Republici Srpskoj prestaje da se primjenjuje
Zakon o uslovima i postupku za
prekid trudnoće („Službeni list SR Bosne i
Hercegovine“,
broj 29/77).
Član 22.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u ''Službenom
glasniku Republike Srpske''.
Broj: 01-501/08 PREDSJEDNIK
Datum: 20. mart
2008. godine NARODNE SKUPŠTINE
Mr Igor Radojičić
[The above Law guarantees women the right to an abortion on request during the first 10 weeks of pregnancy. After 10 weeks of pregnancy an abortion may be obtained in cases of threat to life or health, severe fetal impairment, pregnancy resulting from a crime, and when there are psychosocial indications. During this period a committee must approve the abortion. Counseling and the provision of information are required before the abortion is performed. Minors over the age of 16 are competent to decide to have an abortion.]